I naš duuugočekivani odlazak na planinarenje napokon se ostvario. Preselivši se u Nizozemsku prije 5 mjeseci zaboravili smo izgled uzbrdice/brda/planine i silno se zaželili uspinjanja. Put Baških Oštarija krećemo oko 11:00h te nakon pola sata vožnje stižemo na polazišnu destinaciju. Ljubi postavlja Fridu u njeno pregledno sjedište, a zatim cijelu instalaciju uzima na leđa. Instalaciju čini Deuter Kid Comfort Pro - odlična stvar ako imate malo dijete i volite planinariti. Iii krećemo. Bilo je osjetno hladnije nego u Karlobagu, ali fizička aktivnost nas je brzo zagrijala. Frida je s visina proučavala što to krije podnožje njenog oca. Kamenje i lišće bilo joj je od velikog interesa. Cijelim putem je bila sretna i nije davala znakove neraspoloženja ili živčanosti. Odabrali smo posjetiti Sladovačko brdo. Kaže Garmin- ukupni uspon 304m, a duljina kružne staze 7,42 km. Sasvim dovoljno za jednu Adicu u 34. tjednu trudnoće, za jednogodišnju bebu, a i malenu Ljubav koji nosi svoj 'trudnički' trbuh na leđima. Put je većinski dijelom šumski, a kako smo se uspinjali, šuma se 'razvodnjavala', a sunce bivalo sve željnije pokazivanja. Tik prije dolaska na vrh radimo kratku pauzu na blagoj uzbrdici. Glavni razlog stajanju je bio dopustiti Fridi da protegne nožice, izprebacuje lišće, a mi ćemo se nagraditi presvlačenjem njene pelene. Win win. Mica nije bila zadovoljna dobivenim terenom mada tako ne izgleda na slikama. Smetala ju je velika količina suhog lišća u koju se neprestano spotakivala i padala.
Iz tog razloga brzo se našla na sigurnim plećima svoga oca. Svega još 5 minute hoda dijelilo nas je od već spomenutog vrha na 1241 metara nadmorske visine. Tamo smo zabilježili nekolicinu fotografija, ali ne fotoaparatom koji smo baš iz tog razloga nosili sa sobom iz Nizozemske. Bad luck. Pogled je bio divan, dugo se nismo nauživali takvog. Magloviti Gorski kotar s jedne, a osunčana i vedra Dalmacija s druge strane.
Ubrzo smo krenuli nizbrdo jer naš najmlađi član više nije mogao sakriti umor. Laganini pratimo oznake, a točnost provjeravamo na satu. Nakon cca 25 minuta hoda ušli smo u šumu koja vješto pobjeđuje sunce u igri skrivača, stoga je nastupilo vrijeme za vratiti jakne. Izlaskom iz šume našli smo se na glavnoj cesti po kojoj smo hodali još možda 1,5 km. Pred kraj šetnje Fridu je probudio promet, no brzo smo se smjestili u auto i put 'morskoj' kući.