Wooow! Kada se sjetim ovog. Kaže datum na slici 21. rujan 2023. To je pet dana prije očekivanog termina poroda i šest prije no što sam zaista rodila Fridu. Josip (svuda dalje u tekstu - Ljubi ili Lju) i ja pretrčali smo 7,96 km. Baš sam išla pogledati pod History na svom Garminu. Nije loše za jednu trudnicu u punom i pravom smislu riječi. Jest da nam je trebalo 1:14h, ali u našu obranu (više moju, jer Ljubiju je srce tijekom ove aktivnosti radilo kao da je otišao leći na kauč) 29 minuta smo hodali. Nije mi bilo jednostavno i tako lako se prisjetim osjećaja neke zategnute lopte u trbuhu i stalnog pritiska na mjehur. No, nije mi žao što sam otišla trčati tada i brojne ostale puteve tijekom trudnoće. Tako mi je godila neka fizička aktivnost. Cijeli život sam naučena na sport, a kada je ginekolog blagoslovio da se njime nastavim baviti i trudna uz riječi "samo slušajte svoje tijelo" meni zaigra čedo u utrobi (Lk 1, 39-45).
Većinski smo trčali po makadamu uz livadu prema jednom od kupališta u lijepom nam Karlovcu na ušću rijeke Korane u Kupu.
Da, putem sam se popela i na balu sijena i uživala u pogledu s visine.
"You can run, but you can't hide". Ne znam jesam li ikad mogla stih iz pjesme uklopiti bolje no sad 😁
Ovo je ustvari bilo i zadnje trčanje prije poroda, kao da smo osjećali da ga treba malo bolje zabilježiti. Idućem sam pristupila sama, 12. studenog iste godine. I bilo je taaako dobro nakon velike pauze. Jest da mi je sat aktivnost opisao kao ‘overreaching’, ali mislim da sam overreachala jedino uzbuđenjem.
A kakva su vaša iskustva u vezanju sporta i trudnoće?